Hide and Seek
sri - 20.02.2008
What to do?
I'am back! Dugo nisam ništa pisao, iz razloga što nisam imao potrebu, i jednostavno mi je bilo predobro. Predobro DA BILO ISTINITO. I još je dobro, i još je odlično, ali meni ni to više nije dovoljno. Iza mene je jedna jako teška godina, koja je bila puna uspona i padova. Puno putovanja, puno borbi za moja uvjerenja. Izborio sam se za sve njih, ali više nisam ni sam siguran dali sam trebao toliko bit ekstreman u njima. U prošloj godini dobio sam Curu svojih snova koja je još uvijek tu, s kojom mi još uvijek jednako dobro i odlično, ali i malo sam postao umoran od sve moje borbe i ulaganja u našu vezu. Ali kako očito moraš nešto izgubiti da bi dobio, tako sam izgubio i prijatelja. Cura nije razlog tomu, neke druge stvari jesu, ali što je tu je, svatko je nastavio svojim putem. Putevi su se odvojili, a oni zajednički su ostali iza nas. Dolaze novi ljudi, novi problemi, novi životi. Postajemo i razvijamo se u druge ljude, isto kao što sam sam se i ja promijenio u zadnjih godinu dana, ne mogu dati objektivan odgovor jeli to na bolje ili na gore. Ali ja mislim da ipak na bolje. Život me odveo u skroz jednom drugom smjeru, promijenio sam svoje prioritete, promijenio sam svoj stil života, i ukupno kada se sve gleda nisam siguran više što je bolje, a što gore. Došlo je do puno promjena, treba donijeti puno odluka, a svaka od njih nosi život u drugom smjeru, razlike su postale prevelike, a ulog velik. Više ne donosim odluke samo za sebe, sada imam teret, koji nije uvijek teret, nekad je i olakšanje koje mi pomaže. Za svaku odluku sada moram gledati kroz dvije perspektive moje i njene. Svaka odluka mi je postalo jako teška, i više ne donosim dobre odluke jer sam postao previše racionalan, i prestao slušati svoju intuiciju. Više nisam spontan, više ne mogu reći nije me briga, jednostavno postalo je jako teško. Dolazim do točke kada se nešto mora prelomiti, kada nešto moram promijeniti, nešto mi je potrebno. Ne znam još što, ne znam kako, ni kada, ni gdje....ali nešto mi treba. Treba mi ona energija, ona odlučnost, ona vizija koju sam imao. Dobio sam sve što sam htio, srušio sam sve svoje autoritete i prevladao dosta strahova...postigao sam puno, ali ne i dovoljno. Hoću još, ima dosta snova koje još moram ispuniti, ali nažalost od nekih moram odustati radi nje. Dali je vrijedno? teško je odgovori, teško je više biti pametan i racionalan, teško je više išta predvidjeti... Teško je kada moraš birati... Ali najgore je, ništa ne izabrati...biti iskren sam prema sebi, ili nastaviti živjeti u svom svijetu...birati između realnosti i snova, sigurnosti ili slobode...pitanje je na koje moram odgovoriti i to vrlo brzo!
4 komentara:
Mi smo vjenčanje počeli planirati nakon 6 mjeseci hodanja i sve skupa smo hodali 11 mjeseci.
Samo vjenčanje ne mora biti bitno, ali planiranje obitelji kao takve? ;)
