Hide and Seek

Danas je mome djedu i baki pedeseta  (50)  godišnjica braka. Zamislite koliko je to puno.

Kroz koliko problema su se suočili, koliko nedaća doživjeli. Pedeset godina su jedno s drugim a izgledaju sretni kao da su jučer prohodali.

Vole jedno drugo i žive jedno za drugo. Ponekad se pitam u čemu je tajna?

Hoću li i ja ikada biti kao oni? Živjeti s nekim koga toliko volim, i da li će ta ljubav toliko trajati?

Kada ću se oženiti, za koga, i koliko će to trajati. Znam samo jedno da želim biti poput moga djeda i moje bake. Da li tražim previše s obzirom da živimo u vremenu u kojem se ljudi jedino vežu za kredite, karijere. Vrijeme se mjeri u intervalima između dolaska novog mobitela na tržište. Ljudi trče za karijerama, uspjehom i novcem, i na kraju nam je čudno što brakovi pucaju. Svi smo postali egomanijaci na egotripovima, živimo za sebe i nikoga više.

Nema više intime, slobodnog vremena, ljubavi…više volimo promatrati druge. Živimo u reality-u u kojem smo glavni glumci mi sami.

Bojim se da dolazi vrijeme kada ćemo pričati kako su lijepo živjeli naši očevi, djedovi, pradjedovi….

Gledamo živote drugih. Živimo živote drugih. Sve mistificiramo. Radimo zvjezde od ljudi koji to ne zaslužuju. A na kraju svega se možda moramo zapitati tko smo mi sami u toj priči... jer ako glorificiramo nekoga tko nije niti nama dostojan jesmo li mi sami zapravo manje vrijedni od onoga što nam drugi govore da vrijedimo?

Sve je upitno. Koliko se danas promijenio stil života? Kompjuteri, tehnika općenito. To ljudi prije nisu imali,bilo je više druženja, a sada se čovjek otuđuje. Jednostavno je tako. Uz to, tko uopće želi pravu,ali pravu ljubav? Danas svi gledaju svoju korist u svemu, nema istinskih osjećaja.

Da stvarno smo postali čudovišta. Djece više ne poznaju djedove, bake...jednostavno djecu danas odgajaju MTV, Big Brother i slični programi... Nije niti čudno, što su danas svi takvi, kada moralne kvalitete i vrijednosti se više ne cijene u društvu. Životni ciljevi i motivi su postali samo relativan uspjeh i natjecanje u popularnosti. Tko je više spreman učiniti nešto pozitivno i korisno za okolinu i društvo, u krajnjem slučaju i za nas same????

ne znam, ali sve je postalo čudno.. više nema ljubavi kakve je bilo prije, kako su meni pričali prije, o stvarnoj zaljubljenosti... to bih voljela doživjet, da me netko istinski voli kao i ja njega... jedini nam je cilj kako biti bolji od drugog, kako onog drugog poraziti i poniziti... svijet je postao pakao, i tek nekolicina ljudi uviđa to a ostali uživaju u mrcvarenju drugih i uopće ne osjećaju krivicu...