Hide and Seek

Svaki dan se ustajes...i kao sto je netko mudar rekao nemoj ni ustajati ako ne mislis biti najbolji. Ili kako nekada pjevase Indira, svijet voli pobjednike, i to je ziva istina.

Ustajes doruckujes i upustas se u bitku, bitku s konkurencijom. Rodis se, ucis, moras biti najbolji jer uprotivnom nisi ispunio ocekivanja. Iako uvijek i nisi najbolji trudis se, jer uvijek ima i boljih. Ponekad se covijek zapita, pa do kada to vise? Mogao bih malo odmoriti? Istina je takva da nema odmora, dok vi odmarate konkurencija uci, napreduje. Ponekad mislim da je dobro sto nas je priroda obavezala snom, zapravo moramo spavati. Kada toga nebi bilo vjerovatno bi radni dan bio 24 sata. Zivot je nemilosrdan, ako zelis uspjeti kako god uspjeh definirali, potrebno je puno rada, truda i znanja.
I kako u tome svemu pronaci sebe, kada covijek i nema vremena da razmisli o svemu, da razmisli sto zeli i do kuda zeli. Ljudi su postali slicniji robotima nego ljudima, ili se upgrejdas ili te nema. Jednostavno ako zaostajes otpadas, ako si najbolji napredujes, ako si prosjecan zauvijek ces ostati na istom mjestu. Zato svakog dana kada se probudis, moras se spremiti na borbu jer na kraju dna osjecamo ili slatki okus pobjede ili gorak okus poraza. A zatim sutra dan opet ispocetka.

Zato volim dan koji zapocinje mirisom konkurencije!