Hide and Seek

.........Svi mi posjedujemo identitet. No znamo li što bi on trebao predstavljati u životu?

Mislim da bi identitet trebao biti nešto što nas razlikuje od drugih, ono što nas čini posebnim.

Jesmo li mi ti koji smo posebni, ili da li barem nastojimo biti posebni???

Ja mislim da odgovor glasi, da nismo.

Svi smo postali netko drugi, svi želimo biti netko drugi, želimo imati što ima netko drugi???

Zašto nam uvijek treba nešto što ima netko drugi? Očito ne cijenimo sami sebe. Zašto netko ne bi htio biti poput nas???

Zašto Paris Hilton ne bi željela biti neka normalna cura?? Možda ona želi upravo ono što vi imate!!! Biti normalna., živjeti normalno i uživati u malim stvarima.

Ali ne, svi mi upravo želimo biti netko drugo, netko tko je zapravo gori od nas samih!!!

Tko je za to kriv???

Uvijek želimo nešto bolje! Uvijek želimo imati veće mišiće, bijelile zube, bolje aute, više publiciteta!!! Zašto ne možemo reći hvala, dovoljno je i ovo što imam, hvala ti što sam to što jesam!!!Zato što imam prijatelje koji mi nisu prijatelji radi novca, nego zato jer me stvarno vole i cijene! Zašto ne možemo reći hvala što imam curu/ ženu koja je sa mnom zato jer me voli, a ne radi moga novca, popularnosti!!!

Zašto jednostavno ne možemo biti upravo ti koji jesmo, ne željeti uvijek biti netko drugi i imati što ima netko drugi!!

Mislim da je vrijeme da rečemo zašto oni ne bi htjeli biti poput nas!!! Zašto oni nama ne bi zavidjeli. U krajnjem slučaju mislim da svi oni kada odu spavati zapravo se pitaju tko su oni sami???

Tko su zapravo oni, a tko smo mi???

...zanimljivo razmišljanje :)

...pisala sam neki dugi komentar,ali previše je otišao u filozofiranje pa ću te samo pitati: Tko ti želiš biti?

Dobro pitanje! Svakodnevno se trudim doznati tko sam ja, što želim biti, i pod koju cijenu! Samo pitanje je dali mi to što želimo biti, želimo radi nas samih ili radi nametanja mišljenja okoline (obitelji, prijatelja, medija)! Što ti želiš biti?

Ja želim biti osoba koja prihvaća sebe, ovaj svijet i život.

želimo biti osobe koje nam se prezentira da oni jesu... želimo biti 25-ogodišnjaci koji glume srednjoškolce koji se stalno seksaju i opijaju... želimo biti sve oni zapravo nisu... želimo iluziju koju smo si stvorili od obične cure koja možda svaku večer spava usamljena i uplakana u svojoj sobi... mi mislimo da ona igra biljar i da se zabavlja sa savršenom ekipom...

neki znaju reći hvala na svemu, ali nekima jednostavno nije nikad dovoljno pažnje i nenormalnosti života... tko smo mi? sve više smo mi oni koji glume u potrazi za što boljim životom, a ne znaju da se time ne dolazi do boljeg života...

slažem se sa ovim... da glumimo u potrazi za boljim životom ali da do njega ne dolazimo... tužno ali istinito.