Hide and Seek

Sjećate kada ste bili mali, kako ste se igrali različitih blesavih i smiješnih igara, zbog kojih ste jedva čekali sljedeći dan. Ti dani su obilježavali naša djetinjstva, to je i bio naš core work da se samo igramo i brinemo starce gdjesmo i hoćemo li se vratiti kući razbijene glave ili podrapanih hlača.

Tada kako rastemo podižemo level naših igara, i one postaju malo kompliciranije, pokvarenije i opasnije za sve. Tako npr. u nekim višim razredima osnovne škole počinjemo malo bolje kužiti stvari, pa se zna događati da povrijedimo vršnjake svojim glupim igrama ismijavanja drugih zbog bilo kakvih različitosti, najčešće ti ljudi to pamte do kraja života i često na njih ostavlja ožiljke. Ali naravno mi to sve smatramo igrom.

Pa se to tako i karakterizira, nakon što se dobro «izigramo» tada krećemo na još veći level  «srednja škola».

Tu dolaze do izražaja pravi igrači, ulozi su još veći, a žrtve neminovne. Level o kojem ovise životi, budućnost i životna usmjerenja. Zbog kompliciranosti igre ljudi se okupljaju u klanove, često ratujući jedni protiv drugih. U ovim srednjoškolskim igrama ljudi čak i mijenjaju igrališta(škole) čisto iz razloga jer se nisu uklopili u klanove. Uglavnom razdoblje u kojem morate igrati ili biti izigrani.

Krećemo na sljedeći level zvan faks, tu se igre dio svakodnevnice, ne moram ni reći da na ovom level-u igraju samo masteri koji su dobro naučili zanat igara. Na faksu vas uče da se toliko uživite u igru da na kraju ne znate više ni kada se igrate a kada ne. Tu je jako interesantno da svaki krivi potez vodi do izgubljene igre. Igrači najčešće igraju sami ili u parovima. Igra zahtijeva jako puno napora i razmišljanja, ali najvažnije je izdržati do kraja pa pravo i posljednji jer ih velika većina vrlo rano ispada iz igre, i najčešće nema više restarta.

 Ako ste preživjeli sve ove igre i igrice svaka čast, došli ste na završini level igre zvan život koji je ujedno najzabavniji, najuzbudljiviji i najopasniji. Bilo koji krivi korak u ovoj igri vode do GAME OVER-a bez mogućnosti pritiska na tipku RESTART!!!

I onda kada kažemo da život nije igra???!!!!

Da, podižemo level, podižemo pokvarenost, podižemo uzbuđenje... neki se ranije užive u likove, a neki kasnije... baš zato su neki bolji igrači od ostalih, jer im je igra već postala život. Pitanje je do kada ćemo ostati uživljeni u likove... jer ako nas ostatak naše ekipe napusti - napustiti ćemo i mi lik. ali samo jedan poziv našeg starog igrača i opet smo u igri. Pokvareniji no ikad.

Igra, igra, ma daj nemam vremena za komentiranje, idem se igrati. ;)