Hide and Seek

....Teško je opisati kako se osjećam. U ovih par dana sam spoznao koliko zapravo volim svoju Curu. I dalje ne mogu vjerovati da se to desilo upravo meni. Pričam s njom i osjećam se tako sretnim, posebnim, voljenim… sve ostalo mi je postalo sporedno, sekundarno i neusporedivo s njom. Postala je centar moga svijeta, dio mene, osoba za koju mislim da je stvorena za mene i ja za nju. Prekjučer sam posjetio jednu veliku hrvatsku korporativnu kompaniju i njihove ljude iz uprave, to je bilo nešto što sam čekao jako dugo, nešto o čemu sam sanjao. I svo to korporativno blještavilo mi je značilo ništa, svi ti ljudi su mi značili ništa. Meni je u glavi bila samo jedan stvar, samo jedna osoba moja posebna Cura. Sinoć sam odlučio da idem kod nje…onako bez puno razmišlja…bez javljanja ikome…srce je htjelo biti tamo…kraj nje. Nisam otišao jer me ona nagovorila da se strpim još dva tjedna. Da nisam vam rekao da idem opet kod nje za dva tjedna J Ali sinoć sam bio u stanju sjesti na vlak i otići je vidjeti, pa barem samo na minutu. Bio sam spreman voziti se 20 sati da bi je vidio na par sati. Ova dva tjedna će proći jako brzo, i ne mogu opisati koliko jedva čekam da je vidim, koliko emocija osjećam, koliko toga joj želim reći…

Sretnica je ta tvoja Cura. :)

predivno je tako se osjećati! pogotovo zato jer se oboje tako osjećate! i uvjeren sam da sva ta udaljenost ništa ne znači!! :) svi znamo koliko posjet jednoj takvoj kompaniji znači, ali u usporedbi sa ovim što ti se događa, normalno daje to sporedno! uživaj!

Čitam i razmišljam kako je skoro svaka ljubav (odnosno bolje je reći zaljubljenost) patetična.