Hide and Seek

Voljeti nekoga, predati se nekom cijelom dušom, cijelim tijelom je jedan od najljepših osjećaja. Uzajamno povjerenje, predanost u svakom trenutku,spremnost na svaku žrtvu je karakteristika ljudi koji se predaju osjećajima. Onoga trenutka kada skinemo i zadnju masku koju imamo, kada se oslobodimo svih strahova, mana, kada smo to što jesmo i kada dajemo sebe je najveći dar koji možemo dati i predstavlja vrhunac zrele veze, ljubavi, prijateljstva i odanosti. U tom trenutku sve što imamo smo predali u ruke toj osobi prema kojoj smo se tako otvorili. Naš život više nije naš život. U svatko trenutku smo ranjivi, u svakom trenutku se možemo osjetiti goli, nejaki, i slabi. Otvoriti se nekome čini nas robom, ali ujedno bez takve predanosti vjerojatno nikada nećemo ni doseći vrhunac sreće, dokle god nismo ono tko jesmo, nećemo biti sretni. Biti voljen zbog onog što jesi i tko jesi je jedan od najljepših osjećaja. Ljudi se često ograničavaju, limitiraju, jednostavno ne žele se otvoriti, ljudi su u brakovima, vezama godinama, a imaju maske kao da im je svaki dan karneval. Postaju sudionica karnevala, u kojem se najviše skrivaju od sebe samih. Pogledati se u ogledalo, i upitati se " tko sam ja?" može biti jako teško. Predat se nekome, je vjerovati bespogovorno toj osobi...ali samo jedno pitanje se nameće jeli ta osoba svjesna odgovornosti koju ima, jeli ta osoba vrijedna da joj damo svoj život na upravljanje. U svakom slučaju iskustvo može biti gorko ili slatko, a ishod brutalan ili sretan. Nema osrednjosti, kako odlučiti?...teško je odgovoriti. Ja samo znam, da sam se predao, da sam sada jako ranjiv, jako izložen! Za sada sam jako nagrađen...ispalo je da je moja odluka bila dobra...sreća i zadovoljstvo su moja nagrada. Ali spoznaju da u svakom trenutku mogu ostat ranjen je nešto što ostavlja gorak okus u mojim ustima...za sada mogu samo nastaviti vjerovati kao i do sada...jer drugog izbora ni nemam...

Da, ima raznih vrsta ranjavanja. I razočarana. I praštanja. I truda. Bez truda nema uspjeha. Nije dovoljno otvoriti se. :)

istina, kada se sasvim "otvoriš"..."predaš"...ranjavanje pada još teže...Kiss:)))

I'am back! Dugo nisam ništa pisao, iz razloga što nisam imao potrebu, i jednostavno mi je bilo predobro. Predobro DA BILO ISTINITO. I još je dobro, i još je odlično, ali meni ni to više nije dovoljno. Iza mene je jedna jako teška godina, koja je bila puna uspona i padova. Puno putovanja, puno borbi za moja uvjerenja. Izborio sam se za sve njih, ali više nisam ni sam siguran dali sam trebao toliko bit ekstreman u njima. U prošloj godini dobio sam Curu svojih snova koja je još uvijek tu, s kojom mi još uvijek jednako dobro i odlično, ali i malo sam postao umoran od sve moje borbe i ulaganja u našu vezu. Ali kako očito moraš nešto izgubiti da bi dobio, tako sam izgubio i prijatelja. Cura nije razlog tomu, neke druge stvari jesu, ali što je tu je, svatko je nastavio svojim putem. Putevi su se odvojili, a oni zajednički su ostali iza nas. Dolaze novi ljudi, novi problemi, novi životi. Postajemo i razvijamo se u druge ljude, isto kao što sam sam se i ja promijenio u zadnjih godinu dana, ne mogu dati objektivan odgovor jeli to na bolje ili na gore. Ali ja mislim da ipak na bolje. Život me odveo u skroz jednom drugom smjeru, promijenio sam svoje prioritete, promijenio sam svoj stil života, i ukupno kada se sve gleda nisam siguran više što je bolje, a što gore. Došlo je do puno promjena, treba donijeti puno odluka, a svaka od njih nosi život u drugom smjeru, razlike su postale prevelike, a ulog velik. Više ne donosim odluke samo za sebe, sada imam teret, koji nije uvijek teret, nekad je i olakšanje koje mi pomaže. Za svaku odluku sada moram gledati kroz dvije perspektive moje i njene. Svaka odluka mi je postalo jako teška, i više ne donosim dobre odluke jer sam postao previše racionalan, i prestao slušati svoju intuiciju. Više nisam spontan, više ne mogu reći nije me briga, jednostavno postalo je jako teško. Dolazim do točke kada se nešto mora prelomiti, kada nešto moram promijeniti, nešto mi je potrebno. Ne znam još što, ne znam kako, ni kada, ni gdje....ali nešto mi treba. Treba mi ona energija, ona odlučnost, ona vizija koju sam imao. Dobio sam sve što sam htio, srušio sam sve svoje autoritete i prevladao dosta strahova...postigao sam puno, ali ne i dovoljno. Hoću još, ima dosta snova koje još moram ispuniti, ali nažalost od nekih moram odustati radi nje. Dali je vrijedno? teško je odgovori, teško je više biti pametan i racionalan, teško je više išta predvidjeti... Teško je kada moraš birati... Ali najgore je, ništa ne izabrati...biti iskren sam prema sebi, ili nastaviti živjeti u svom svijetu...birati između realnosti i snova, sigurnosti ili slobode...pitanje je na koje moram odgovoriti i to vrlo brzo!

hvala na podijeli svojih osjećaja. Životni šablon toliko je otrcan i proziran daje to nevjerojatno. Uz mala odstupanja i varijacije. Potrošivost odnosa nije ništa novo, i svjesni smo ih, ali opet pogode nas kad nam se to dogodi. Iz tvog teksta vidim da si "loptu spustio na zemlju" i došao do raskrižja s pitanjima gdje dalje. To je dobro. Ostati pribran neko vrijeme, dobro razmostriti sve mogućnosti i prilike pa tek onda poduzeti prave korake. Samo naprijed. Neka tvoj izbor uvijek bude potaknut mudrošću, inspiriran ljubavlju i prožet nadom u bolje sutra. Želim ti svako dobro

istina "najgore je NIŠTA ne izabrati"...mislim da si puno toga proživio, posložio, presložio, uzeo, dodao...i sada je zbunjenost reakcija na akciju...ali vjerujem da ćeš korak po korak...uz dobru volju, koja ti ne nedostaje, sve "posložiti". Samo naprijed.:)))

Što ti je u životu važnije i što je to čega ti se je lakše odreći, to su stvari na koje samo ti možeš odgovoriti. I potpuno se slažem da odgađanje odluke samo šteti.

Mi smo vjenčanje počeli planirati nakon 6 mjeseci hodanja i sve skupa smo hodali 11 mjeseci.

Samo vjenčanje ne mora biti bitno, ali planiranje obitelji kao takve? ;)

Dobrodošao natrag! Ako si uspio toliko toga promijeniti, i to još na bolje, vjeujem da imaš potrebno iskustvo koje će ti pomoći donijeti ove odluke danas. Kroz uspjehe i poraze učimo što treba raditi, a što ne. Prema tome, razmisli dobro čemu te život naučio i hrabro naprijed! :)